Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina Velika Gorica

Iako je riječ o tehničkoj školi, naši učenici svake godine, u manjem ili većem broju, sudjeluju na LiDraNu (natjecanju učenika u literarnom, dramskom i novinarskom izričaju) pa je tako bilo i ove godine.

            LiDraNo 2020. – gradske / općinske razine održao se 12. veljače 2020. u Gimnaziji Velika Gorica. Sudjelovale su i Ekonomska škola Velika Gorica te Strukovna škola Velika Gorica. Škole su sveukupno prijavile dvanaest (12) literarnih radova (proze i pjesama), a tri (3) je moglo biti prijavljeno na višu, županijsku razinu.

Riječ je o sljedećim učenicama/učenicima, kategorijama, mentoricama:

Kategorija: literaran rad

Učenica: Leonarda Rupčić, 3. ZP

Naslov rada:  Veliki borac u malom tijelu (proza)

Mentorica: Dobrila Arambašić-Kopal, prof.

U (samostalnom) kazivanju poezije sudjelovalo je, iz spomenutih školâ, šest (6) učenika, a dva (2) učenika je moglo biti odabrano za županijsku, višu razinu.

Kategorija: dramsko-scensko stvaralaštvo (kazivanje poezije: pjesma u stihu)

Učenica: Roberta Malnar, 4. ZP

Naslov rada: Sonja Adamov: Sve što sam mogla da budem

Mentorica: Nina Selman Hrvatić, prof.

Kategorija: dramsko-scensko stvaralaštvo (kazivanje poezije: pjesma u stihu)

Učenik: Matej Krnjić, 4. IRE

Naslov rada:  M Mićanović: Grad dobrih ljudi

Mentorica: Sandra Tejić, prof.

Na višu, županijsku razinu – Lidrano 2020. upućuje se učenica Roberta Malnar, 4. ZP kazivanjem pjesme Sonja Adamov: Sve što sam mogla da budem, mentorice Nine Selman Hrvatić, prof.  te, kao i uvijek dosad,  zanimljiva radijska emisija Od kopita pa do struje, učenici: Valentino Martinec, 4. ZP i Marko Peseki, 4. ZP, mentorice: Nine Selman Hrvatić, prof.   

Županijska razina LiDraNa 20., održana je 12. 3. '20.,  u OŠ „K. Š. Đalskog“, u Donjoj Zelini. Spomenuta radijska emisija je proslijeđena na državnu razinu, državnu smotru LiDraNa 20. koja se, na žalost učenika, Mentorice, roditelja i svih školskih djelatnika, nije održala zbog  pandemije (COVID-19, koronavirus); trebala je biti u Šibeniku od 20. do 24. 4. ’20.

Čestitamo svim učenicima i mentoricama na sudjelovanju; naročito onima koji idu na daljnje natjecanje! Svim učenicima koji se sad nisu plasirali za višu razinu natjecanja, želimo da nikad ne posustanu u ovoj lijepoj natjecateljskoj borbi, samo jednoj od, lakih ili ne, životnih borbi.

Zastanite, nađite vremena i pročitajte literaran rad naše učenice da biste se osvjedočili o ljepoti pisanja o raznim, često i teškim, temama, no zavidna je hrabrost mnogih mladih koji biju bitke s neizmjernim životnim teškoćama!

Literarni rad je u nastavku pod opširnije

VELIKI BORAC U MALOM TIJELU

Zdrav čovjek ima milijun želja, a bolestan samo jednu

Bila sam sretna, ponosna, bezbrižna i potpuno zdrava djevojka. Nitko pa ni ja sama nisam se mogla zamisliti bolesnom. Nisam niti znala da bolest stiže, no moj se život samo izokrenuo.

Bolest nas može uništiti, a može nam i pomoći da shvatimo koliko je život krhak i vrijedan. Govoreći o bolesti, ne mislim na gripu, vodene kozice ili nešto slično. Mislim na mentalnu bolest, bolest koju ne biramo i ne nadamo joj se. Ljudi ne očekuju rak, srčani ili moždani napad, poremećaj u prehrani, depresiju. Tako nisam ni ja.

Ja sad želim ozdraviti. Bliže sam tome no ikada, silno sam ponosna na sav trud koji sam uložila u oporavak. Nedostaje mi još zadnji korak ka potpunoj sreći.

Moja borba za život započela je u svibnju 2018. godine. Tada sam dotakla dno, propala sam, uništila se. Nakon dvije hospitalizacije, hladne bolnice, rešetaka na prozorima, uglavnom živčanih doktora i sestara, vage, aparata, brojanja kalorijâ, teškom mukom odlučila sam se za život. 

Početak je bio užasan; puno sam plakala, vrištala, odustajala, lagala, no na sreću uvijek sam vidjela borca u sebi. Iskreno rečeno, bilo me strah biti bolje, bilo me strah hrane, zdravlja, predugo sam bila zatočena sa svojim zlim mislima.

Kako sam već bila duboko u bolesti, počela sam se osjećati ugodno i nisam željela iz nje izaći jer je to postala moja takozvana sigurna zona. Mislila sam da cijeli život mogu živjeti u strahu od hrane, vage, kalorijâ i samo luđački vježbati. Zle misli su me nadzirale, tjerale me da radim stvari kojih nisam niti bila svjesna. Bilo me strah priznati samoj sebi da je dosta i da sam d o v o lj n o  bolesna. Anoreksija je život ili smrt, a ja sam već bila na rubu smrti. Uvidjela sam koliko sam jako bolesna i odlučila se boriti za život.

Svakoga dana sam se ponovno morala odlučivati na oporavak i borbu s bolešću; naravno, bilo je i onih dana kad bih odustala, no imala sam cilj i veliku potporu. Borila sam se protiv svojih loših navika, zlih demona u glavi, morala sam steći povjerenje u sebe. Borila sam se svaki dan, tjedan i mjesec, padala sam, ali ustajala sam jača nego prije.

Prestala sam s nekim lošim navikama, no neke su i dalje ovdje. Radim svaki dan na svome oporavku i boljem životu. Oporavak od mentalne bolesti je dugotrajan proces pa svaki dan sklapam mir sa sobom i borim se jače nego prije.

Dvije godine mukotrpnog rada i borbe za život je nešto što me učinilo najsnažnijom osobom dosad. Napokon vidim koliko sam bila loše i drago mi je što sam se odlučila na oporavak. Naučila sam slušati svoje tijelo, nadzirati zle misli, uživati u svakom danu i uvijek tražiti pomoć kada je trebam.

Svaki dan je nova prilika da budem bolja no jučer. Oporavkom nisam dobila samo kilograme, dobila sam opet osmijeh, prijatelje, obitelj, strpljenje i ljubav prema sebi. Volim se, to je ono što sada sa sigurnošću mogu reći.

                                                                         Leonarda Rupčić, 3. ZP

Mentorice (abecednim redom): Dobrila Arambašić-Kopal, prof.

                                                     Nina Selman Hrvatić, prof.

                                                     Sandra Tejić, prof.